Raspad bipolarnog sistema međunarodnih odnosa i čitav niz krupnih političkih i ekonomskih posledica koje su iz toga proizašle, uslovili su i određena preusmeravanja spoljnopolitičkih i ekonomskih diplomatskih prioriteta. U današnjem svetu u kome međunarodni i ekonomski odnosi predstavljaju sistem odnosa moći, političke i ekonomske, postepeno se oformljuje sistem koji sve više nastoji da ograniči države i pojedinačne privredne subjekte. Privrede postaju sve manje nacionalne, a sve više globalne, pretvarajući se tako u transnacionalni sistem proizvodnje, koji se temelji na međunarodnoj podeli rada.
Međutim, bez obzira na ovaj evidentan trend u međunarodnim političkim i ekonomskim odnosima uloga država i diplomatija, kao instrumentarija promovisanja i zaštite interesa zemalja ostaje vrlo značajna, a posebno ona u oblasti ekonomskih odnosa ( tzv. Ekonomska diplomatija).
Najrazvijenije zemlje, koje svoju moć temelje na ekonomskoj superiornosti, vojnoj nadmoći i nadmoći u domenu proizvodnje, svoje spoljnopolitičke prioritete sve više prebacuju i vezuju za ekonomsku sferu, nastojeći da svoje interese realizuju, pored ostalog, i snažnim diplomatskim ekonomskim angažmanom.
Uključivanje zemalja u razvoju i zemalja u tranziciji u tradicionalne međunarodne institucije (STO) i različite ekonomske integracije i trgovinske blokove ( EU, NAFTA, ASEAN i dr.), zahteva novi model nastupa i diplomatskog delovanja, radi što bolje zaštite njihovih ekonomskih i političkih interesa u procesu globalizacije savremenih ekonomskih odnosa.
Prema tome, savremeni sistem međunarodnih ekonomskih odnosa i procesi globalizacije i integracije nameću potrebu intenzivne ekonomske diplomatske aktivnosti, usmerene na realizaciju i zaštitu ekonomskih prioriteta i interesa, u čemu ZUR i zemlje u tranziciji moraju da se ugledaju na najrazvijenije zemlje, i time se rukovode u određivanju svojih spoljnopolitičkih i spoljno ekonomskih prioriteta.
U regionu Balkana, a posebno na prostorima bivše SFRJ, posle decenije centrifugalnih i dezintegracionih procesa praćenih oružanim konfliktima, preovladalo je uverenje o potrebi razvoja dobrosusedskih odnosa i ubrzanoj političkoj i ekonomskoj stabilizaciji, kao preduslovu za progres i napredak, koji će, pored ostalog, omogućiti i ispunjavanje potrebnih uslova za integraciju novonastalih država u EU. U tom kontekstu, opredeljivanje za što jaču ekonomsku diplomatiju se nameće kao neminovnost.
Srbija je, posle izvršenih demokratskih promena i opšteg društvenog konsensusa za političkim i ekonomskim promenama, istakla kao jedan od spoljnopolitičkih prioriteta potrebu povratka ili obnavljanja članstva u međunarodnim organizacijama. Stoga je od posebnog značaja uključivanje Srbije u multilateralne monetarne i trgovinske sisteme ( Svetska banka, Međunarodni monetarni fond, Svetska trgovinska organizacija, Evropska banka za obnovu i razvoj, Evropska investiciona banka i dr. ). U tom smislu, jedan od značajnijih prioriteta naše spoljne ekonomske politike i diplomatije je pristupanje Svetskoj trgovinskoj organizaciji, uzimajući u obzir globalni značaj ove organizacije i njenu institucionalnu povezanost sa MMF-om i Svetkom bankom u kreiranju makroekonomskog okruženja.
Ove aktivnosti Srbija bi vodile zaokruživanju ekonomskog i finansijskog ambijenta neophodnog za ubrzano sprovođenje reformi i razvoj.